Savremena istorija
- Detalji
- Kategorija: Vatrogasna odlikovanja
- Objavljeno petak, 21 februar 2014 08:31
- Autor Super User
- Pogodaka: 1436
Prvi tragovi koji se kroz istoriju vezuju za gašenje požara i mere zaštite beleže se u Dušanovom zakoniku.
Savremena istorija vatrogastva u Srbiji praktično počinje 1834 godine kada knjaz Miloš donosi Uredbu za gašenje požara.
Savremena istorija vatrogastva u Svetu
Savremena istorija svet
- Detalji
- Kategorija: Vatrogasna odlikovanja
- Objavljeno petak, 21 februar 2014 08:31
- Autor Super User
- Pogodaka: 3315
Istorija organizovanog gašenja požara datira od drevnog Egipta , gde su postojale ručne pumpe i zadužena lica za gašenje požara.
Prve rimske vatrogasne jedinice koje su značajne u istoriji kreirao je Markus Licinije Crasus. Markus Licinije Crasus je rođen u bogatoj porodici 115. godine pre nove ere, i stekao ogromno bogatstvo kroz "vatru i pljačku". Jedan od njegovih najunosnijih poslova se zasnivao na činjenici da Rim nije imao vatrogasnu službu. Crassus je popunio tu prazninu, stvarajući sopstvenu vatrogasnu jedinicu sa 500 muškaraca koja je hitro izlazila na svaki požar u Rimu. Po dolasku na lice mesta vatrogasci nisu ništa činili dok se njihov poslodavac ne pogodi oko cene svojih usluga koristeći nevolju vlasnika. Ako Crasus nije mogao dobiti zadovoljavajuću cenu, njegovi ljudi nisu počinjali gašenje već su puštali da sve izgori. A potom je Crasus nudio da zgarište kupi za delić njegove vrednosti. Imperator Avgusta je preuzeo osnovnu ideju od Crasusa i na njoj izgrađuje formu „vatrogasaca“ 6. godine nove ere za borbu protiv požara koristeći „jedinice sa kofama“ koje su imale i pumpe, kuke, pa čak i „rušioce“ za rušenje zgrada kako se požar ne bi širio. Vatrogasci su patrolirali ulicama Rima u cilju otkrivanja požara a služili su i kao policijske snage. Vremenom jedinica je narasla na nekoliko stotina ljudi, spremnih za gašenje. Kada bi nastao požar, formirali bi lanac do najbližeg izvora vode i prenosili vodu kofama od ruke do ruke do mesta požara.
Sam Rim je pretrpeo veći broj ozbiljnih požara, a pre svega požar koji se dogodio u vreme Circus Makimusa 19. jula 64. godine nove ere koji je uništio dve trećine Rima.
U Evropi vatrogastvo je bio prilično rudimentarano sve do 17. veka. 1254, kraljevskim ukazom kralja u Sent Luisu u Francuskoj se stvorio tzv ("Burgess Vatch"), koji je omogućavao stanovnicima Pariza da osnivaju sopstvene snage za obavljanje raznih poslova a između ostalog za sprečavanje zločina i gašenje požara. Posle „stogodišnjeg rata“ Pariz postaje najveći grad Evrope i kao takav bio je poprište nekoliko velikih požara u 16. veku. Kao posledica toga, kralj Čarls IX formirane snage zadužuje isključivo za sprečavanje zločina i gašenje požara.
London je pretrpeo velike požare na 798, 982, 989, 1212 i iznad svega u 1666. Veliki požar u 1666 počeo je u jednoj pekari i zahvatio je oko 5 km ² grada, ostavljajući na desetine hiljada stanovnika bez krova nad glavom. Pre ovog požara u London nije imao organizovan sistem zaštite od požara. Nakon toga, osiguravajuća društva formiraju privatne vatrogasne jedinice za zaštitu imovine svojih klijenata. Osiguranje je svojim jedinicama dozvoljavalo da gase požare u objektima koji su osigurani. Ključni razvoj gašenja požara nastao je u 17-om veku sa pojavom prvih vatrogasnih vozila. Upotreba pumpi, počela je u Evropi posle 1500 ( u Augsburgu u 1518 i u Nirnbergu u 1657). Te pumpe su bile male snage veoma kratkog dometa mlaza i zbog nedostatka creva. Nemački pronalazač Hansa Hauš poboljšava ručne vatrogasne pumpe stvaranjem usunog dela pumpe i dodavanjem određenog broja creva. 1672, holandski pronalazač Jan Van der Heiden izmislio je prvo vatrogasno crevo . Ono je bilo izrađeno od fleksibilne kože sa mesinganim spojkama na svakih 15 metara što je i do danas ostalo kao standard za vatrogasna creva u kontinentalnoj Evropi, dok u Velikoj Britaniji standarda dužina je bila 23m ili 25m. Najveći pomak u razvoju vatrogasnih vozila napravio je Ričard Nevsham u Londonu 1725. Ova vozila su mogla da prevoze i vatrogasce a pumpe su davale protok od 12 litara u sekundi na udaljenosti od 36 metara od pumpe.
U Americi 1631 u Bostonu je guverner zabranio drvene dimnjake i slamnate krovove. 1648 guverner Amsterdama imenovao je četiri muškarca da rade kao čuvari od požara. Oni su bili ovlašćeni da provere sve dimnjake i da kažnjavaju prekršioce pravila. Grad Burghers imenovao je osam uglednih građana da dobrovoljno patroliraju ulicama noću noseći velike drveni zvečke i signalizirajući požar. 1736 Bendžamin Frenklin osniva Udruženje vatrogasnih jedinica u Filadelfiji. Prvi američki predsednik Džordž Vašington je bio dobrovoljni vatrogasac u Aleksandriji, Virdžinija. 1774, kao član-veterana kupio je nova vatrogasna kola i poklonio ih svom gradu. Pre građanskog rata američka država nije imala svoje vatrogasne jedinice. Postojale su privatne vatrogasne jedinice koje su se takmičile jedna sa drugom koja će pre stići i ugasiti požara jer su osiguravajuće kompanije to plaćale. Kasnije prvi put se sreće termin Vatrogasni dom kao svojevrsno mesto društvenog okupljanja garađana u kojem nije bilo profesionalnih vatrogasaca koji bi dobijali platu za gašenje, već su se sredstva koja su uplaćivana na ime gašenja požara išla u Vatrogasni fond
Prvi vatrogasne jedinice u modernom smislu nastale su u Francuskoj u početkom 18. veka. 1699, čovek sa komercijalnim idejama Fransoa du du Mouriez Perier (deda Francuske revolucije), zatražio prijem kod kralja Luj XIV. Veoma je bio zainteresovani za izum Jan Van der Heiden, i on je uspešno pokazao kralju nove pumpe i uspeo da ga ubedi da mu se odobri monopol izrade i prodaje vatrogasnih pumpi širom Kraljevine Francuske. Perier je imenovan za komandira vatrogasne jedinice koja je u Parizu osnovana 1716 godine. Narednih godina osnivaju se vatrogasne jedinice u svim većim francuskim gradovima. U to vreme prvi put se pojavio sadašnji izraz „vatrogasac“ nastao od francuske reči“pumper“ što u buklavnom prevodu znači pumpač. Prekretnica nastaje 11. marta, 1733 kada francuska vlada donosi odluku da će intervencije vatrogasaca biti besplatne. Ovo je odlučeno zbog toga što su stanovnici uvek čekali do poslednjeg trenutka da pozovu vatrogasnu jedinicu kako bi se izbeglo plaćanje naknade, što je često bilo prekasno da se požar ugasi. Od 1750 pa nadalje, francuske vatrogasne jedinice postaju paravojne jedinice i dobijaju uniforme. 1756 obaveznu upotrebu zaštitnog šlema za vatrogasce naložio je kralj Luj XIV, ali su se one mnogo godina pre počele primenjivati na gašenju požara.
Napoleonu Bonaparti se pripisuje stvaranje prvih "profesionalnih" vatrogasaca, poznatijih kao Sapeurs-Pompiers nastalih od francuske vojske 1810 godine pod komandom inženjerskih snaga
U Velikoj Britaniji nakon velikog požara u Londonu 1666 pokrenute su promene koje su postavile temelje za organizovanje vatrogasne službe u budućnosti. U svetlu velikog požara, Gradsko veće osnovalo je prva „osiguranja“ od požara u 1667. Ona su zapošljavala vatrogasce u malim timovima a obezbeđivana im je bila uniforma i obeležja koja su označavala kojoj kompaniji pripadaju.
Međutim, prva organizovana opštinska vatrogasna jedinice u svetu osnovana je u Edinburgu u Škotskoj 1824. Sledi London u kojem se osniva jedinica 1832. 1. aprila 1853 u Sinsinatiju, Ohajo (SAD) zaposlen je prvi vatrogasac sa punim radnim vremenom i punom platom. Ta jedinica je prva upotrebila parnu mašinu za pogon vatrogasnih pumpi.
Prva parna mašina za borbu protiv požara sa konjskom vučom izmišljena je 1829, ali ne i prihvaćena u strukturama vatrogasaca sve do 1860. Motor sa unutrašnjim sagorevanjem u vatrogasna vozila stigao je 1907, i izrađen je u Sjedinjenim Američkim Državama
Preuzeto iz Vikipedije
Vatrogasna odlikovanja
- Detalji
- Kategorija: Vatrogasna odlikovanja
- Objavljeno petak, 21 februar 2014 08:31
- Autor Super User
- Pogodaka: 4762
Ideja dobrovoljnog vatrogastva nastala je pre oko 160 godina na teritoriji srednje Evrope. Već tada se uvidelo da ovakav težak i mukotrpan posao ne može adekvatno da se plati.
Kao odgovor vrlo brzo
nastaju vatrogasna priznanja, kao jedini oblik satisfakcije dobrovoljnih vatrogasaca za njihov rad. I do dan danas je ostalo tako.
Među vatrogasnim proznanjima najzastupljenija su vatrogasna odlikovanja, spomenice za godine službe, jubilarne medalje i plakete.
Vatrogasna odlikovanja na prostorima naše zemlje imaju veoma dugu tradiciju.
Pogledajte više o odlikovanjima
Vatrogasna odlikovanja-pojašnjenje
- Detalji
- Kategorija: Vatrogasna odlikovanja
- Objavljeno petak, 21 februar 2014 08:31
- Autor Super User
- Pogodaka: 1638
Osnovne organizacije treba da dostave Vatrogasnom savezu Srbije svoje predloge za dodelu odlikovanja, Orden NjKV Kraljevića Tomislava Karađorđevića I, II i III stepena. Predlozi za dodelu odlikovanja dostavljaju se na obrazcu koji se nalazi u prilogu dopisa.
Za odlikovanja:
- Zlatni krst za posebne zasluge,
- Srebrni krst za požrtvovanost,
Odluku o dodeli donosi Izvršni odbor Okružnog-gradskog vatrogasnog saveza po odredbama Pravlinika o vatrogasnim odlikovanjima, kome se predlozi dostavljaju na istom obrazcu. Za dodelu ovih odlikovanja ne mora se čekati sednica Komisije za dodelu vatrogasnih odlikovanja Vatrogasnog saveza Srbije, već se ona dobijaju od Vatrogasnog saveza Srbije uz sledeću dokumentaciju:
- Fotokopija obrazca za dodelu odlikovanja na kojoj se vidi mišljenje Komisije za dodelu vatrogasnih odlikovanja Okružnog-gradskog vatrogasnog saveza,
- Rešenje Izvršnog odbora istoimenog saveza o dodeli odlikovanja.
Na obrazcu zahteva i rešenju mora stajati univerzalni šestocifreni broj iz Članske karte.
Za one članove dobrovoljne vatrogasne organizacije koji nemaju Člansku kartu, prilikom donošenja rešenja o odlikovanju, tj. prilikom dodele na osnovu Rešenja Izvršnog odbora Okružnog-gradskog vatrogasnog saveza, imenovanim će se dodeliti univrzalni šestocifreni broj-Članska karta sa tim brojem. Za lica koja su predložena za dodelu odlikovanja a nisu članovi dobrovoljne vatrogasne organizacije obavezno je to naznačiti u predlogu.
Za dodelu vatrogasnih odlikovanja pravnim licima važi isti postupak i procedura kao za članove organizacije.
Na osnovu ukazane potrebe, Komisija za dodelu vatrogasnih priznanja Vatrogasnog saveza Srbije uputila je predlog Izvršnom odboru da donese Odluku da se dobrovoljnim vatrogasnim društvima i njihovim savezima prilikom proslave značajnih jubileja, dodeljuje Orden NjKV Kraljevića Tomislava Karađorđevića i to:
- za 50 godina III stepen
- za 75 godina II stepen
- za 100 godina I stepen
Ona dobrovoljna vatrogasna društva i savezi koja su već proslavila neki od navedenih jubileja, dobijaju prethodno odlikovanje ukoliko ga već nisu dobila. (Ako DVD slavi jubilej do 70 godina dobija Orden NjKV Kraljevića Tomislava Karađorđevića III stepena, ako DVD slavi jubilej do 95 godina dobija Orden NjKV Kraljevića Tomislava Karađorđevića II stepena, ako DVD slavi jubilej 100 i više godina dobija Orden NjKV Kraljevića Tomislava Karađorđevića I stepena)
U Predlogu za dodelu vatrogasnih odlikovanja obavezno je tačno navesti sve podatke koji se traže, naročito one vezane za prethodna odlikovanja.
Odlikovanja koja su se dodeljivala prema odredbama starog pravilnika prevode se po sledećem principu:
- Vatrogasna zvezda II stepena postaje Orden NjKV Kraljevića Tomislava Karađorđevića III stepena,
- Vatrogasna zvezda I stepena postaje Orden NjKV Kraljevića Tomislava Karađorđevića II stepena.
U praksi to izgleda ovako:
- Članovi kojima je poslednje dodeljeno odlikovanje Vatrogasna zvezda II stepena, mogu biti predloženi za dodelu Ordena NjKV Kraljevića Tomislava Karađorđevića II stepena.
- Članovi kojima je poslednje dodeljeno odlikovanje Vatrogasna zvezda I stepena mogu biti predloženi za dodelu Ordena NjKV Kraljevića Tomislava Karađorđevića I stepena.
Dodeljena odlikovanja prema odredbama starog pravilnika neće se zamenjivati novim, izuzev u slučajevima kada su imenovani dobili Rešenja o odlikovanju a nisu dobili samo odlikovanje. (za one članove koji su odlikovanja dobijali od 1995 godine pa nadalje).
U skladu sa članom 7. Pravilnika o vatrogasnim odlikovanjima, predlagač snosi deo troškova izrade odlikovanja i diplome. Iznos participacije za odlikovanja je sledeći:
- Iznos participacije za odlikovanja koji plaćaju predlagači iznosi 1.450,00 dinara BEZ uračunatog PDV-a. Ova participacija uključuje odlikovanje sa lentom, zamenicu i diplomu.
- Iznos participacije za spomenice koji plaćaju predlagači iznosi 900,00 dinara BEZ uračunatog PDV-a.. Za sada je moguće naručiti spomenice za 10, 20, 30, 40 i 50 godina.
Ukrasne kutije nisu uračunate u participaciju.







